Putopis - Mrežnica

MREŽNICA 04.08.2012. bicikliranje by:

Dado, Subo and Tomas!!!

...3 mušketira na dvokotačnim konjićima k'o Don Kihot u borbi sa unutarnjim granicama izdržljivosti i vjetrenjačama vlastite vjere!

Ideš kakav dan... digel se još prije 5h ujutro, vani je bil mrak i nije izgledalo k'o da će uskoro zora, ali taman dok su dolazili moji dugoselci dovukli su i prve zrake sunca na još krmeljave oči!!! Krenuli smo kroz grad, gađali biciklističke staze tam gdje ih je bilo, što ispada jedan jako mali dio.

Pekara i krkanje onih koji su štrajkali s doručkom, pa lagano preko rotora na staru karlovačku... a karlovačka ali bas stara, barem prvih par km, rupa na rupi... mi bicikliramo, auti na pretiču a konobari i konobarice taman završavaju sa noćnom smjenom, ufff kako se jedna mala prepala, šeće se sa strane i taman se okrene kad ja prolazim pokraj, mislim da joj je moj bradati lik ostal u memoriji, onako da ju plaši noćima.

Mi dalje lupamo kilometre, nabrijani, sa Mrežnicom u mislima i sa našim tijelima u njoj... ali to je još relativno daleko, treba prije proći Jastrebarsko, Karlovac, Dugu Resu i onda dolazi nagrada! Do Jaske sko stigli relativo brzo, opet pekara, voda Jana, te prva kafića, coffe to go, ili ti kafa za van, a mi smo tak i napravili, ispijali je lagano u parkiću na klupici i krkali klopu iz pekare. Dio do Karlovca je već malo sporije prolazil, ali vjerojatno zato kaj smo znali da je to mam tu iza ugla.

Prošli smo kroz centara sa nadom da kolega Dalibor Vukašinović ubode jednu rezervnu zračnicu... ali nažalost ima 29-ku a to je još Špansko Selo za većinu dućana. Bez zračnice rokamo dalje, još sitno, jedno brdo, malo spuštanja, fina ravna štraftica od par km i opla... KONJ TE JEBO cijela povorka konjusina na skretanju za Dugu Resu, murija blokirala promet i nemaš kaj nek fino gledat kako lagano galopiraju ili kaj već... neka udruga vjerojatno, nisam obraćao bas pažnju kaj piše na majici pošto sam se zagledal u jednu malu kako je fino poskakivala u sedlu mmmmm.

Krenuli nakon par min dalje, taman se zaguzvalo a još i morali izbjegavat mrcinske komadine konjskih govana po cesti i to uspješno Nakon par km skretanje preko mosta, prelazimo Mrežnicu i pratimo njenu zavodljivu liniju uzvodno sve do našeg cilja... Birtija, prazna plažica i prekrasna rijeka bez bijelih mrlja Presvlačenje u obližnjoj šikari, malo pažljiviji ulazak preko sklizavog kamenja, i napokon KUPANJE :-)))
Par sati skakanja, plivanja, plaženja po skliskom kamenju te guštanja pod slapićima i mi smo bili skoro k'o novi, ali skoro... još je samo falila klopica sa kojom smo bili malo u deficitu, pa smo to fino nadoknadili u obližnjemu kampu.

Nakon krkanja ali onako na najjače, mi junački, tezi za koju kilu mesine krećemo natrag prema Zagrebu, a dio ekipe koja je došla autom, natrag na kupanje... i tako dok su se oni kupali u Mrežnici mi smo se već dobrano kupali u znoju, jer je bilo vruće za popizdit, svaka benziska stajanje da refilamo bidone te se malo zalijemo hladnom vodom. Brijem da smo više para pljunuli sa vodu nego na klopicu! Ali ok nemreš bez vode a žicanje u svakom bircu bi bilo previše, već bi ovi imali dojave o 3 hodočasnika kaj žicaju vodu! Put za natrag je tekel super do Jastrebarskog, tam smo se fino zavaljali u parkić na klupicu, opet se natakali vodom i malo zapričali, onako klasične muške životne priče, pune žena, sporta i zajebancije.

Napokon krećemo dalje, čim se maknem na sunce osjećam da mi koža gori, pa pedaliram da me vjetar hladi, jedan dio sam malo zabrijal neke pa je tempo bil žešći... stalno se izmjenjujemo zbog zavjetrine. Par kilometara dalje meni je ona voda došla na naplatu, skrećem sa strane ta jednu pauzu, kolega Tomas za mnom a Dado piči dalje, mi ga u šoku pratimo pogledom, deremo za njim a on k'o ukopan na biciklu klizi nizbrdo... rekao koji k****, pa moral nas je čuti, neke očito ne valjda, k'o da je u nekom šoku. Stižemo ga na idućoj uzbrdici, skrećemo sa strane u hlad, Dado nezna za sebe, izgubljen, totalni pad energije, ruke mu se tresu, katastrofa... sva sreća pa uvijek imam corny u torbi, lapo lapo, žvačemo ga k'o mutavi, par minuta i sistem je opet u funkciji, ali privremenoj. Žurimo do iduće benziske, prije nego šećer opet potone ispod granice... par kilometara, benziska, mi krkako svu nezdravu hranu, Snickers, Lions, Kit Ket, prava hrana za bicikliste, a neki naravno i cugaju Colu!!! Puni šećera pičimo dalje, još 10km do Zagreba, opet šugava cesta, dolazimo do Stupnika, Lučkog i taman kad smo se počeli veselit, jer smo uskoro pri kraju... nevolja... iskusil sam jednu manu vožnje u koloni, pošto sam bil zadnji nisam vidjel da se cesta sužava, vozili smo se uz rub po bijeloj crti a novi asfalt nije imaj crtu i bil je uzi za nju... Dado se vozil malo od ruba pa nije ni skužio prijelaz a Tomas je uspijel izbjeći, pa je lutrija pala na mene... točno sam naletil na pregib, bicikl je zaplival na lijevi bok i ja skupa sa njim, on se dočekal na volanu, pedali, sicu i naravno meni... a ja k'o oni motoristi se otklizal po cesti na guzici i dlanu, bez ogrebotine zahvaljujući opremi.

Onak u soku i nevjerici sam skužil da me je jedan auto iza izbjegel a drugog srećom nije bilo... dečki me gledaju dal sam u komadu, te u nevjerici da nemam nikakvu ozljedu krećemo dalje ali samo privremeno... jer nakon par metara kužim da me neke zeza SPD pedala, koja je dobila malo žešći udarac pa se spigala i više se ne vrti ali se odšarafljuje i ostaje zahaklana meni na cipeli... smijeh samo takav!!! Glumim majstora, podmazujem, brojim lagere, šarafim natrag ali nakon par metara opet isto... nakon nekoliko pokušaja odustajem od lijeve padale i mijenjam plan...

Pedalirat ću samo s desnom, pomalo, koliko ide, a dečki me prate i bodre... osjećao sam se k'o paraolimpijac, a ekipa me gledala k'o čudaka... lijevu sam zahaklao na mjesto od bidona pa ne lamaće okolo i cijeli se dal u jednonožno pedaliranje!!! U međuvremenu sam se čul s ekipom koja je išla iza nas autom, pa me buraz pobral taman prije brega nakon 6km pedaliranja s desnom... i skratil mi muke penjanja s jednom nogom!!! Pozdrav sa skipom koja ima još pedaliranja do doma, Dado malo prije Sesveta a Tomas do Sesvetskog Kraljevca!!!

Svi smo stigli doma, živi i zdravi, iscrpljeni, sprženi na suncu ali sretni i puni doživljaja jer sam vožnja je sreća za svakog biciklistu a mi smo imali još dosta popratnih sadržaja!!! Pali su dogovori za neke nove rute, nova druženja i guštanja na 2 kotača, ali naravno tek nakon dobrog odmora i punjena baterija, možemo dalje u osvajanje kilometara i ostvarenje snova.

by Danijel Subotić

• < Prethodno